Mehaničar i jedan od ključnih inženjera u konstrukciji riječkoga torpeda.
Rodom Austrijanac, većinu života proveo je u Rijeci, gdje se bavio mehanikom i tehnikom. Već 1860-ih počeo je raditi u Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento tecnico fiumano) gdje je bio jedan od najbližih suradnika Roberta Whiteheada. U Whiteheadovoj tvornici napredovao je do mjesta tehničkoga direktora te je zaslužan za usavršavanje proizvodnje torpeda. Ugovor između Ivana Blaža Lupisa, Giovannija de Ciotte (1824−1903) i Whiteheada jamčio mu je kao Whiteheadovu pomoćniku prihod od jedan posto zarade svakoga od njih. Taj mu je udio, nakon početka masovne proizvodnje torpeda, omogućio stjecanje velikih prihoda i izgradnju mnogih zgrada u Rijeci, među kojima je najpoznatija palača na Žabici. Zbog tehničkih sposobnosti i znanja, 1889. car Franjo Jorg I. mu je dodijelio Zlatni križ.
Palaža na Žabici rad je Giacoma Zammattija (1826. – 1927.), mladoga tršćanskog arhitekta netom odškolovanog u Beču i tek pristiglog u Rijeku (1884.). Zdanje gradi u duhu srednjoeuropskoga visokog historicizma. Za izgradnju te obiteljske palače izabrana je parcela čiji je kraći dio uz posjed kapucina na tadašnjem Trgu Zichy (danas Žabica), a duži prema prometnici Via Alessandrina (danas Trpimirova ulica) koja je vodila istočno prema tadašnjoj (staroj) Guvernerovoj palači i Elizabetinu parku pred njom.
Time je ujedno dobiveno i sjajno urbanističko rješenje koje se ugleda na velike bečke uglovnice s naglaskom na elegantnoj kupoli na vrhu zaobljena ugla. Dva pročelja zgrade oblikuju visoke rustične baze, dvokatne reprezentativne zone s balkonima i gigantskim korintskim stupovima koji dopiru do potkrovnog vijenca.
Na jednoj je varijanti projektnog nacrta iz 1887. vidljivo jednostavnije rješenje s odrezanim uglom kuće, od kojega se, srećom, odustalo u korist zaobljenog. Sam naručitelj nije uživao u svojoj lijepoj palači jer umire 1884., ali zato njegovi nasljednici u njoj žive sve do 1988. godine.
Izvor
Izvor