Školovao se u riječkoj gimnaziji, a potom medicinu studira u Padovi. Po završetku medicinskih studija postaje liječnik i kirurg, te specijalist za porodiljstvo i okulistiku.
Nakon dolaska u Rijeku dugi niz godina radi u gradskoj bolnici kao kirurg, protofizik, bolnički ravnatelj, liječnik pomorskog saniteta i profesor pomorske higijene.
Autor je velikog broja stručnih rasprava, knjiga, priručnika i udžbenika iz raznih medicinskih područja (balneologija, kirurgija, venerologija, epidemiologija, higijena). Najpoznatije mu je djelo udžbenik pomorske higijene za pitomce nautičkih škola "Lezioni medicine per i naviganti" (1855.) koji se tiskao u ukupno šest uzastopnih izdanja.
Radio na sprječavanju endemskog leusa (sifilisa) u Škrljevu, tzv. Škrljevska bolest (Morbus Scrlievo). Istaknuo se u mjerama liječenja i suzbijanja epidemije kolere.
Istaknuti političar (autonomaš) - 1869. izabran među četiri izaslanika grada Rijeke u „regnikolarnu deputaciju“ za rješavanje riječkog pitanja