Studirao u Beču. Od 1926. do 1936. godine radi kao asistent na Klinici za kirurgiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Nakon izgradnje sušačke banovinske bolnice (1936.) imenovan za primarijusa na kirurgiji.
Odmah po dolasku razvija niz modernijih kirurških disciplina, a naročito neurokirurgiju, torakalnu kirurgiju, urologiju, traumatologiju. Prvi na Sušaku uveo endoskopsku urologiju. Bio je i vrlo progresivan operativni traumatolog.
1943. odlazi u partizane, a od 1944. vodi Oblasnu vojnu bolnicu na Kordunu. Ponovo je postao šefom kirurgije na Sušaku (1946.), a kad je osnovan Medicinski fakultet (1955.) bio je s dr. Antom Medanićem prvi nastavnik kirurgije. Umirovljen 1961.