Maturirao je u riječkoj hrvatskoj gimnaziji, a potom studira medicinu u Beču i Innsbrucku. Liječničku karijeru započinje u dječjim klinikama u Beču i Innsbrucku, a 1900. vraća se u Rijeku gdje do kraja života djeluje kao poznati i uvaženi liječnik.
Pored liječničkog poziva intenzivno se bavi glazbom i punih četrdeset godina marljivo i ustrajno proučava starotalijansko umijeće građenja instrumenata (liuteria). U Rijeci je osnovao laboratorij gdje provodi slobodno vrijeme u istraživačkom i praktičnom radu. Studirajući umijeće glasovitih majstora iz Cremone (Amati, Guarneri, Stradivari), on je sa svojim pomoćnikom Carlom Schuavijem, izradio preko pedeset violina i jedan gudački kvartet.
Napisao je i nekoliko zapaženih rasprava i studija o liuteriji. Kao odličan poznavatelj glazbala starih majstora u Cremoni je prozvan "čovjekom koji čita violine" – najpoznatiji hrvatski graditelj violina kojeg su nazivali hrvatskim Stradivarijem.