Sin kamenoresca Rudolfa. Studij kiparstva završio 1935. na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, u klasi Frana Kršinića i Rudolfa Valdeca. Nakon rata preuzeo je očevu kiparsku radionicu.
Vrstan realist, tražen već od samog kraja rata, a njegovo najplodnije razdoblje u kontekstu javnih narudžbi bilo je od 1949. do 1965.
Uzore je nalazio u egipatskoj, grčkoj i rimskoj umjetnosti, ali i umjetnosti 20. stoljeća. Bavio se isključivo portretiranjem i izradom spomeničke plastike.
Autor je brojnih spomenika NOB-u u Istri, Rijeci i Kvarneru, a najpoznatije mu je djelo Spomenik oslobođenja na Delti u Rijeci (1955).
Lokacija grobnog mjesta: TRSAT (B-1-31)