Crni bor je rasprostranjen na području južne Europe, sjeverozapadne Afrike i Male Azije. Jedna je od najvažnijih vrsta za pošumljavanje suhih i kamenitih terena na submediteranskom području.
Raste kao stablo visine do 50 m na vapnenačkoj i dolomitnoj podlozi, ali i na silikatima. Vazdazelena, jednodomna, anemofilna, heliofilna i kserofilna je vrsta. Korijenov sustav je razgranat sa slabo izraženom srčanicom. Kora je svijetlosive do tamne smeđesive boje te je uzdužno ispucala kod starijih stabala.
Ima ovalnu široku krošnju, kišobranastu kod starijih stabala. Iglice rastu po dvije, tvrde su i zelene do tamnozelene boje. Ženski cvjetovi su crvenkasti, a muške rese žute boje. Češeri su sjedeći, okomito otklonjeni, sjajni i žutosmeđi do tamnosmeđi.
U mladosti raste brzo, otporan je na vjetrove i sušu, dobro podnosi i gradske uvjete. Cvjeta kroz svibanj, a češeri dozrijevaju u rujnu i listopadu druge godine te se otvaraju u proljeće treće godine.