Grobnice i spomenici koji odražavaju bogatu kulturnu baštinu najstarijeg groblja u Rijeci.
Povijest groblja Kozala
Prvo zemljište za potrebe groblja kupljeno je 1771. godine. Groblje je zasnovano na regulatornoj osnovi i izvedbi Luigia de Emilija iz 1856. godine, koji je zasnovao i zasebni dio židovskog groblja (1885. godine), sagradio kapelu sv. Mihovila i pomoćne zgrade, a potom je prošireno na regulatornoj osnovi Venceslaoa Celligoia iz 1886/1892. koji je zamislio centralni dio groblja „potkovu“ i periferne dijelove u raznim nivoima, što je realizirano u periodu od 1895. – 1915. godine.
Rijeka je jedan od prvih europskih gradova koji je djelatnost groblja odvojio od crkve i dao toj djelatnosti komunalni značaj, i to grobljem Kozala od 1872. godine, odmah nakon Pariza, Londona, Beča i Budimpešte. Oko 1924. godine, groblje Kozala dobilo je svoj konačni planimetrijski oblik, a tada je također dosegnulo i njegovu najveću moguću površinu.
Groblje Kozala danas je izdužena oblika, sastavljeno od dvije gotovo ovalne površine, s glavnom poprečnom alejom na mjestu njihova dodira. Središnja aleja vodi suprotnoj strani ovalne vrtače u kojoj je groblje, prema najstarijoj grupi obiteljskih grobnica podignutih u pedesetim i šezdesetim godinama 19. stoljeća. Desno od ulaza je istočna, starija polovica groblja, koju čine tri veće cjeline. Zapadni dio groblja lijevo je od ulaza, podijeljen također u tri cjeline.
Groblje Kozala kao kulturno dobro
Uz groblje Kozala, kao zadnje počivalište, vezuju se mnoga znamenita imena iz riječke prošlosti. Oni su vrlo često pokapani u grobovima, kapelama i mauzolejima čija se arhitektura odlikuje stilskim vrijednostima. Pored navedenog, groblje je prepoznatljivo i po izvanredno uspješno uklopljenim čempresima, koji daju pečat njegovoj pejzažnoj arhitekturi.
Uvažavajući povijesno-umjetničku važnost cjeline groblja Kozala, zbog ukupnosti njegova spomeničkog blaga, kao i njegove pejzažne arhitekture, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske donijelo je rješenje kojim groblje Kozala dobiva status kulturnog dobra, i to za početak 2001. godine upisom u listu preventivno zaštićenih, a potom od 23. ožujka 2006. godine Klasa: UP-I°-612-08/06-06/0173 ur.broj 532-04-01-1/4-06-2 upisom u listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Osim groblja kao cjeline, u listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske pojedinačno su uvršteni mauzoleji Gorup, Manasteriotti i Whitehead.