Kapela Svih svetih s mrtvačnicom

Današnji izgled kapela je dobila 1871. i krajem 19. st. kada je zgrada ubožnice i bolnice s kapelom sv. Mihovila dograđena i adaptirana. Ujedinjuje sakralnu i utilateralnu funkciju, pa u trodijelnoj podjeli unutrašnjeg prostora sadrži središnju kapelu, dok su bočne prostorije u funkciji mrtvačnice i stana grobara. Kapela, iako skromna veličinom, čuva bogatu opremu: glavni oltar s oltarnom palom  "Svi sveti", historicističke drvene klupe i klecala sačuvana iz nekadašnje dubovačke bolničke kapelice časnih sestara i pozitiv smješten na koru. Povijesni pozitiv prema istraživanjima prof. Emina Armana mogao bi biti djelo karlovačkog graditelja orgulja Johanna Heilingera iz prve polovice 19. stoljeća s još baroknom koncepcijom zvuka, a osim visoke organonoške vrijednosti ima i kulturološko, jer je njegovim smještajem u kapelu karlovačko građanstvo rimikatoličke ispovijesti izrazilo htijenje da svoje pokojnike isprati zvukom orgulja. Zidni oslik unutrašnjosti kapele 1892. godine izveo je crkveni slikar Marko Antonini (Gemona 1.849.- Zagreb 1937.) u duhu akademskog realizma.