Mauzolej obitelji Vranyczany

Mauzolej je impozantna građevina podignuta u neobizantskom stilu i kao takva jedinstven primjer karlovačke povijesne gradnje. Građevina kvadratnog tlocrta pokrivena je kupolom koju nose oktogonalna baza i visoki tambur čiji niz prozorskih otvora pruža osvjetljenje unutarnjega prostora opremljenoga historiocističkim inventarom upotpunjenim oltarnom  kompozicijom smještenoj u središnjoj niši. Bogati unutarnji zidni oslik s fitomorfnim motivima uobičajen je za posljednju četvrtinu 19. st. i, iako do sada njegovo autorstvo nije utvrđeno, kvaliteta oslika, kao i povezanost investitora s tada vodećim hrvatskim slikarima, kojima su često bili pokrovitelji i mecene, ukazuju na značajno slikarsko ime. Glavni portal u čijoj je luneti u visokom reljefu prikazan obiteljski grb s geslom obitelji "Fratrum concordio"  naglašava istaknuti natpisni zabat nošen s dva stupa.  Stupovi s zabatom klesani su od kamena, kao i bifore bočnih pročelja, ustakljene vitrajem. Izniman su primjer umjetničkoga obrta vratnice izrađene od kovana željeza s monogramom. Mauzolej je sagrađen oko 1870. godine, pretpostavlja se prema projektu bečkoga arhitekta Otta von Hofera koji je za Ljudevita, Dragana i Vladimira Vranyczanyja u Zagrebu i okolici projektirao četiri zgrade među kojima su današnje zgrade Moderne galerije i Arheološkoga muzeja. Pretpostavka  dr. sc. Marine Bagarić je da je građevina djelo graditelja Franje Kleina. U mauzoleju koji ujedinjuje sakralnu i sepulklarnu formu pokopano je dvadeset članova karlovačke grane plemićke obitelji Vranyczany, obitelji znamenitih Iliraca, društvenih radnika, tvorničara i veletrgovaca.