Varaždinsko groblje

Kao posebno oblikovno djelo traje posljednjih stotinu godina. Sve do početka 20-tog stoljeća groblje se nije razlikovalo od ostalih groblja. Pretežno su bili zasađeni divlji kesteni i akacije. Prvi upravitelj groblja Josip Matušin počeo je voditi više brige o uređenju groblja. Njegov nasljednik Stjepan Haller nastavlja s daljnjim uređenjem groblja te počinje sadnju prvih Thuja. Stjepanov posinak Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblja. Putujući Europom Herman je bio fasciniran vrtovima i parkovima austrijskih i njemačkih gradova osobito Schönbrunnom koje uređuju prema uzoru na versajsku vrtnu arhitekturu poznatu kao francuski stil. Došavši za upravitelja 1905. godine Herman Haller imajući u vidu jasnu koncepciju pretvara groblje u park. Kompozicija je postignuta stvaranjem triju dimenzija zelene arhitekture oblikovane šišanjem. Najniži pojas čine trava i nisko grmlje, drugi visinski plan čine zeleni zidovi i poprečni parapeti od Thuja i najviši plan čine visoka stabla crnogorice i bjelogorice. Glavni putevi upotrijebljeni su kao osi te su od grobnih polja odvojeni impozantnim nasadima Thuja oblikovanim u arkade i zidove pravilnošću koliko to dopušta prirodni rast nasada. Na Varaždinskom groblju zasađeno je preko deset tisuća Thuja oblikovanih u geometrijska tijela, mnoštvo breza, javora, jasena, a u podnožju visokih stabala kuglasto oblikovani šimširi te razgranate magnolije. Aleje staze i prolazi posuti su bijelim kamenom kao kontrast zelenim zidovima Thuja u koje su utkani najrazličitiji nadgrobni spomenici od baruna i generala do jedva obilježenih grobova običnih siromaha, ali svi jednako okruženi zelenilom i cvijećem.